CELIJAKIJA – NETOLERANCIJA NA GLUTEN

ŠTA JE CELIJAKIJA?

Celijakija (koja se još naziva i gluten senzitinva enteropatija) je nasledni poremećaj sistema za varenje u kojem ljudi ne mogu da podnose gluten, protein koji se nalazi u pšenici, sladu, raži i ječmu. Celijakija je autoimuni poremećaj u kojem gluten izaziva imuni sistem da napadne i ošteti ćelije koje oblažu sluznicu tankog creva, sprečavajući absorpciju hranljivih materija.

Uloga imunog sistema je da zaštiti telo od „stranih“ napadača, kao što su mikroorganizmi (bakterije, virusi, gljivice), kao i čestice zagađenja, ili toksini. Kod osobe sa celijakijom, gluten izaziva neprikladni imuni odgovor koji dovodi do upale sluznice tankog creva. Tačnije, imuni sistem proizvodi antitela koja napadaju sluznicu tankog creva oštećujući strukture nazvane  “villi” – sićušne, prstenaste projekcije crevne sluznice. Villi, normalno, apsorbuju hranljive sastojke iz hrane u tankom crevu, a zatim ih skladište u krvotok, tako da mogu da putuju tamo gde su potrebni. Oštećeni villi ne mogu da apsorbuju hranljive materije, a kao rezultat ljudi sa ovim stanjem mogu biti pothranjeni. Kod odraslih osoba celijakija može nastati nakon trudnoće, operacije, jakog emocionalnog stresa ili virusne infekcije.

Nedavne studije ukazuju da ovo oboljene ima veću učestalost u odnosu na dijagnostiku, oko 1% u opstoj populaciji. I pored dosta velike učestalosti, dijagnoza se po nekim podacima odlaže i do 13  godina. Bolja dijagnostika ovog oboljenja moze biti povezana sa unapređenjem seroloških testova i povećanom kliničkom sumnjom na ovo oboljenje.

KOJI SU SIMPTOMI?

Osobe sa celijakijom moraju izbegavati hleb i drugu hranu koja sadrži gluten. Celijakija je trajni poremećaj. Simptomi mogu biti od blagih do teških, mogu se menjati tokom vremena i mogu varirati od pojedinca do pojedinca. Neki pojedinci trenutno možda nemaju izražene simptome, koji se mogu vremenom pojaviti, ili čak u nekim slučajevima se neće biti izraženi do kraja životnog doba.

Neki uobičajeni simptomi celijakije su:

  • gastrointestinalni simptomi, kao što su bol u stomaku, grčevi, dijareja, nadimanje, mučnina i povraćanje,
  • neprijatan miris stolice, masna stolica,
  • bolovi u kostima i zglobovima,
  • lako pojavljivanje modrica i krvarenje iz nosa,
  • slabost i umor,
  • depresija, razdražljivost i napadi panike,
  • zadržavanje tečnosti,
  • neplodnost,
  • konstantan osećaj gladi,
  • anemija usled nedostatka gvožđa
  • pothranjenost, nedostatak apetita i uključujući nedostatak vitamina B12, D i K
  • čirevi na ustima, jednjaku ili želucu
  • gubitak mišićne mase, slabost mišića i grčevi u mišićima
  • oštećenja živaca, što dovodi do peckanja u nogama i stopalima
  • krv u stolici ili u urinu
  • migrene, učestale glavobolje

Pojedini ljudi razvijaju određenu vrstu osipa na koži (dermatitis herpetiformis), poznatu kao bolest koja izaziva svrab i plikove po koži. Celijakija takođe može dovesti do malapsorpcije i pothranjenosti, oštećenja debelog creva i suptilnih oštećenja drugih organa.

Mnogi odrasli ljudi sa blagim simptomima osećaju umor i anemiju, ili možda samo nejasnu nelagodnost u predelu trbuha, kao što su nadutost i višak gasova. Neki ljudi nemaju ni jedan od prethodno pomenutih simptoma, već samo opšti osećaj lošeg stanja.

KAKO SE CELIJAKIJA DIJAGNOSTIKUJE?

Postoje tri testa za celijakiju: serologija, genetsko testiranje i biopsija tankog creva.

Serologija je prvo sredstvo za skrining, dok genetsko testiranje može se koristiti kao pomoć pri dijagnostikovanju celijakije kod osoba koje su na bezglutenskoj dijeti.

Serološki testovi:
Uglavnom sva testiranja za detekciju celijakije se svode na specifična autoantitela. Ove analize se sprovode za uspostavljanje i praćenje celijakije. Važno je da se ispitivanje sprovede pre nego što se počne sa bezglutenskom dijetom. Ako se eliminiše gluten iz ishrane, rezultati krvnih pretraga mogu izgledati normalno.

  1. Antitela na tkivnu transglutaminazu (anti-tTG) IgaA klase – visoko osetljiv i specifičan serološki marker, test prvog izbora za dijagnozu celijakije.
  2. Antitela na tkivnu transglutaminazu (anti-Ttg) IgG klase – manje ostljiv i specifičan nego IgA klasa, ali na rezultat ne utiče nedostatak ukupnih antitela IgA klase (manjih od 0,2 g/L), koji je više prisutan kod ljudi obolelih od celijakije.
  3. Antitela na glijadin su takođe bitan parametar u proceni autoimunog porekla celijakije. Određuju se Antiglijadinska antitela(AGA), IgG I IgA klase.
  4. Anti Endomizijalna Antitela (EMA) IgA klase stvaraju se kao odgovor na oštećenje zida tankog creva. Kod dece mlađe od 2 godine endomizijalna antitela su manje osetljiva nego glijadinska antitela.
  5. Retikulinska antitela (ARA), manje uobičajen i nije specifičan ili senzitivan kao ostali testovi.

Genetski testovi:

Naučnici su primetili da celijakija često postoji u porodicama, a identifikovano je i nekoliko mutacija gena povezanih sa bolešću. Međutim, sami geni ne uzrokuju bolest. Zapravo, celijakija je posledica kombinacije genetskih i faktora sredine, kao kada genetski predisponirani pojedinac jede hranu koja sadži gluten. Ovi testovi uključuju Human Leukocyte Antigen (HLA) markere DQ2 I DQ8. .Testom kojim se isključi prisustvo određenih varijanti ovih gena, isključuje se i celijakija kod pacijenta. Sa druge strane, genetskim testovima se ne postavlja dijagnoza celijakije, budući da su istraživanja pokazala da samo mali broj testiranih osoba pozitivnih na analizirane genetske varijante će pokazati simptome ovog stanja.

Biopsija tankog creva:

U većini slučajeva, celijakija se može dijagnostikovati krvnim testovima na antitela proizvedena imunom reakcijom na gluten. Dijagnoza se obično potvrđuje biopsijom tankog creva. Biopsija se obavlja pomoću endoskopa, pri čemu se dobijaja vizuelni dokaz o oštećenju creva.

Ostali testovi koji mogu da se urade kako bi se procenila ozbiljnost bolesti, stepen neuhranjenosti, malapsorpcij, kao i zahva’enost drugih organa su:

  1. KKS (kompletna krva slika) – za procenu anemije
  2. SEDIMENTACIJA ERITROCITA – za detekciju upale
  3. CRP (C – reaktivni protein) – osetljiviji prilikom merenja upale
  4. KMP (kompletan metabolički panel) – za određivanje elektrolita, proteina, nivoa kacijuma, a sve kako bi se proverio status bubrega i jetre
  5. VITAMIN D, B12, FOLAT – za određivanje nedostatka vitamina
  6. GVOŽĐE, TIBC, UIBC, FERITIN – za određivanje nedostatka gvožđa

DA LI SE CELIJAKIJA MOŽE LEČITI?

Jedini lek protiv celijakije jeste pridržavanje dijeta bez glutena.

Važno je znati da se gluten ne nalazi samo u hrani, kako je uobičajeno verovanje. Zapravo, ovaj protein se koristi u mnogim svakodnevnim proizvodima, uključujući lekove, vitamine, kozmetičke proizvode, kao što su losioni, šamponi, ruževi za usne. Zato je neophodno da osobe koje boluju od celijakije, obraćaju pažnju na sastav proizvoda, koji može biti od presudnog značaja po njihovo zdravlje kada je reč o netoleranciji na gluten.

Izbornik